Peline u njedrima Neretve

Dragan Vidović
Tomislav Aničić 

PELINE U NJEDRIMA NERETVE

(preuzeto: Glasilo župe Potoci, prosinac 2014, broj 8.)

1-peline

Peline se nalaze na petom kilometru sjeverno od Mostara na prometnici putova Raštani – Vojno. U ovom naselju izgrađena je brana HE Mostar, koje potapa istoimeno akumulacijsko jezero 1987. godine. Peline su se nalazile u Gornjim Raštanima, na desnoj obali rijeke Neretve, između Sadžakova klanca na sjeveru i brane HE Mostar na jugu. Dužine oko 1 km i širine oko 250 m. Peline su pripadale MZ Raštani, općini Mostar, a činilo je najjužnije mjesto župe Potoci.

Aničići zv. Jace u Pelinama

U Peline se prvi nastanio Šimun Aničić zv. Jace sa svojom obitelji, oko 1900. godine. Bijaše to za vrijeme Austro-Ugarske vladavine na ovim prostorima. Šimun dolazi s Povina iz Raške Gore, tj. iz najzapadnijeg đubranskoga zaseoka. Zapravo svi Aničići – Jace iz Pelina potomci su Šimunovi.

Šimun u Pelinama kupuje komadić zemlje na kojoj je sagradio obiteljsku kuću. A zna se kako se u to vrijeme kupovala zemlja, plaćalo se u mesu ili u bravu, a rjeđe u novcu (jer ga jadni seljak nije imao gdje zaraditi). S obzirom da je tlo bilo takvo kakvo je, Šimun je morao krčiti kamenja da bi stvorio komadić plodne zemlje na koju bi zasađivao ono najosnovnije.

Radio je težački posao kao i ostali. Šimun je umro od infarkta u 77 godini.

Šimunova kuća se nalazila iznad tadašnje uskotračne “Ćirine” pruge. Bila je to osrednja kuća, s dvije izbe i tavanom. Prvo je bila pokrivena kamenim pločama, a kasnije ciglom.

Šimunovi potomci

Šimum i njegova žena Mara, rođ. Pinjuh iz Raštana u zajedničkom braku rodili su četiri sina i dvije kćeri (sinovi: Ivana, Miju, Grgu i Petra, kćeri: Marta i Luca).

Ivan, rođ. 1881. godine, umro 1960. godine u Pelinama. Ivan se ženio dva puta, i imao je tri sina i šest kćeriju (sinovi: Andrija, Ilija i Šimun, kćeri: Janja, Anica, Iva, Mara, Luca i Ruža).

Mijo, zv. Miško, rođ. 1886. godine, poginuo je 1927. godine prilikom kopanja čatrnje na Željetuši. Mijo je imao dva sina: Šćepo i Marko, i tri kćeri: Maru, Ilku i Janju.

Grgo, rođ. 1888. godine, umro 1946. godine. Grgo se ženo dva puta, te je imo tri sina i dvije kćeri (sinovi: Jozo, Ante i Stojan; kćeri: Ljubica i Anica).

Petar, rođ. 1892. godine, umro je 1963. godine u Pelinama. Petar je imao je šest sinova i dvije kćeri (sinovi: Bariša, Nikola, Mijo; Ivan zv. Ivko, Slavko i Miljenko i kćeri: Cvijeta i Milka).

Imanje Aničića – Jaca iz Pelina

Šimun Aničić pokraj Pelina kupuje još nekoliko parcela u Raštanima: Krč – na mjestu igrališta (OFK “Mladost” Raštani); Samograd – kod harema; parcelu kod pravoslavnoga groblja i parcelu kod Silosa.

Priča se da je Šimun tri puta ostajao bez svoga blaga, kojeg je morao prodati da isplati zemlju. Kazuju da je njegova žena Mara prodala svoj miraz i ruho što je donijela, da bi imanje isplatila.

Također su Jace imale imanja na Željetuši, te na Solakovoj Kuli u Klisu, kod Konjica. naslijeđeno od Marije Aničić.

***

Jace i njihov život

Povine. Povine su neraskidivi dio Raške Gore, koje se 70-ih godina prošloga stoljeća zajedno s Đubranima odvajaju od MZ Raška Gora i čine sastavni dio MZ Potoci. 

Na Povinama Jace su imale “sidaćije”, kuće s izbama, pokrivene ciglom. U blizini su bile pojate slamare. Jace kao većina mještana Raške Gore drže mnogo stoke i obrađuju zemlju.

Jace su imali čatrnje, te iz obližnjega bunara zv. Mekićevac koristili su vodu za domaćinstvo i za napajanje stoke. Mekićevac bi presušio samo u vrijeme velikih suša, kada bi se stoka gonila na Neretvu. Tijekom ljeta odlazili bi na Željetuš izgoneći stoku i obrađivali bi tamošnje vrtača.

prva-kuca-u-pelinama-bila-je-simuna-jace

Jace su imali stanje na dva mjesta. Živjeli su na brdu (u Povinama) i uz Neretvu (u Pelinama), da bi se početkom 50-ih godina prošlog stoljeća konačno nastanili u Pelinama.

Peline. U Pelinama je skoro svaka kuća ispred imala odrinu i čatrnje za pitku vodu. Peline su postale plodno tlo gdje su se uglavnom sadile voćke: smokve (petrovke, crnice, tenice), trešnje (alice, ruštovke, švabice…) i uzgajala vinova loza. Peline su bile poznate po dobroj rakiji, pekla se lozovača, poneko trešnju i smokvu. Najviše je loza imao Ivko Aničić, Petrov. Od vina dominirala je žilavka, bijelo vino. Najbolju odrinu imao je Jozo Grgin i Šćepo Miškov.

***

Peline su dobili struju 1967. godine. Bilo je to naselje koje je najkasnije dobilo struju u mostarskoj kotlini. Raštani su dobili struju 1947. godine, a susjedno Vojno kada i Potoci (Bijelo Polje). Prvi televizor u Pelinama imao je Šimun Aničić, Ivanov, kupljen krajem 60-ih godina.

Posjedi Vejzovića i Krzmana

Osim Aničića – Jaca u Pelinama posjed su imali Vejzovići i Krzamani. Vejzovići su starinom iz zaseoka Vejzovići u Raškoj Gori. U Pelinama 1953. godine gradi kuću Duran Vejzović, koji je u to vrijeme živio na Podima iznad Kučeljka. Obitelj Vejzović osim Podina imala je stanje i u Raštanima. Godine 1964. obitelj Durana Vejzovića se konačno nastanjuje u Peline.

Duran i njegova supruga Saja rodili su tri sina i tri kćeri. Ova obitelj će se 1983. godine preseliti u Raštane u svoju novu kuću.

Vinograd u Pelinama imao je Spaso Krzman iz Raštana, od čiji je trsova pravio dobro vino i pekao lozovaču. Spaso je radio u mostarskom rudniku kao kopač.

***

Dobri susjedi. Jace i obitelj Durana Vejzovića su se uvijek dobro pazili. U Jaca nije mogao proći Božić da nisu došli na čestitanje iz Raštana Krzmani, Vejzovići i Bence. Također su i Jace kod njih odlazili za vrijeme vjerskih blagdana, na čestitanje Bajrama i Božića. Jedni druge su pomagali i danas se mnogi sjećaju kako su jedni kod drugih odlazili na mobe.

Peline u vrijeme prolaska nove pruge 

Prije izgradnje pruge normalnoga kolosijeka ruši se kuća Šimuna Aničića – Jace i još njihove tri kuće. Kuća Ivana, Šimunova, kuća obitelji pok. Mije – Miška u kojoj su živjeli njegova nevjesta Jela i njegove dvije kćeri: Ilka i Mara i kuća, Mije, Petrova.

U to vrijeme u kući Šimuna Aničića, živjele su dvije obitelji, i to:

obitelj pok. Grge, njegov sin Ante s majkom Marom, zv. Bjelopoljka i obitelj pok. Petra, njegov sin Ivan zv. Ivko, sa svojom obitelji, te majkom Ankom, zv. Kreja i nepokretnim bratom Milenkom.

Nakon toga obitelji Aničić grade nove kuće pokraj Neretve. U to vrijeme pojedine kuće iako su se nalazile iznad “Ćirine” pruge, nisu se morale rušiti. To su bile kuće:

kuća Šćepe Aničića, sin Mije – Miška;

kuća Joze Aničića, sin Grge;

kuća Stojana Aničića, sin Grge;

kuća Durana Vejzovića.

Iseljavanje Pelina

Mještani Pelina počinju iseljavati izgradnjom brane HE Mostar, početkom 80-ih godina prošloga stoljeća. Posljednju svadbu ovdje je imao Miro Aničić, sin Ante, 20. srpnja 1985. Ovom prilikom donosimo podatak koji se odnosi na broj kuća i broj njihovih članova obitelji koji su se morali iseliti zbog akumulacijskoga jezera Mostar.

1. Obitelj Mije Aničića, sin Petra, sa 7 članova obitelji.

2. Obitelj Šimuna Aničića, sin Ivana, sa 7 članova obitelji.

3. Obitelj Ivana Aničića, sin Petra, sa 6 članova obitelji.

4. Obitelj Ante Aničića, sin Grge, sa 7 članova obitelji.

5. Obitelj Jela Aničića, ud. Marka, s 8 članova obitelji. S Jelom u kući živjela je obitelj Gadže. Mira, kći Jelina udana je za Božu Gadže rodom iz Drinovaca kod Gruda.

6. Obitelj Drage Aničića, sin Šćepe, s 4 člana obitelji.

7. Obitelj Joze Aničića, sin Grge, s 5 članova obitelji.

8. Obitelj Stojana Aničića, sin Grge, s 5 članova obitelji.

9. Obitelj Šćepe Aničića, sin Mije, s 5 članova obitelji.

10. Obitelj Ilke Aničić, kći Mije, s 1 članom obitelji. U istoj kući stanovala je Smilja Pejić, kći pok. Mare Aničić sa 6 članova obitelji. Pejići su podrijetlom iz Tuzle, selo Mramor.

11. Obitelj Šćepe Zadre, sin Cvitana, s 5 članova obitelji. Šćepo se oženio s Ružom Aničić, kći Ivana, on dolazi s Kovačića iz Đubrana.

12. Obitelj Anice Azinovića, s 5 članova obitelji. Anica je rodom iz Grabovice, koja je prije samoga potapanje Pelina kupila kuću od Luce Aničić, kći Ivana.

13. Obitelj Ivana Golemca, sin Pave, s 4 člana obitelji. Ivan Golemac, rodom iz Vrdi, oženio se s Mirjanom Aničić, kći Stojana, koji dolazi na ženinstvo.

14. Obitelj Durana Vejzović, sa 6 članova obitelji.

Obitelji iz Pelina su za svoje kuće dobili stanove, a za zemlju je isplaćen novac. Tako da su neke Jace dobile stan u Zaliku ili na Bijelom Brijegu, a poneki u samom gradu Mostaru. Većina obitelji su kupili i placeve na kojima su sagradili obiteljske kuće u kojima većina i danas žive. Tako danas imamo Aničića u Vojnu, u Potocima (Bijelo Polje), u Orlacu i još nekim gradskim i prigradskim naseljima Mostara.

Popis iz 1981. godine

Raštani su 1981. godine imali 1128 stanovnika i 307 domaćinstava. Od toga 567 ili 47% Srba; Muslimana 301 ili 26,5% i 242 ili 20% Hrvata.

Prezimena

Srbi: Krzman, Savić, Trifković, Đurasović, Kunovac, Vujinović…

Muslimani: Vejzović, Dumpor, Benca i Salčin.

Hrvati: Pinjuh, Pandža, Aničić – Jace, Raič, Krešić, Šunjić…

U Pelinama su tada živjeli Hrvati: Aničići – Jace, Zadre, Golemci, Gadže, Pejić, Azinović i Kokotović, te jedna obitelj Muslimana: Vejzović.

***

Karavanski i pješački put 

Kroz Peline vodio je karavanski put od Narone prema Konjicu. Izgradnjom pruge uskotračnoga kolosijeka put gubi na važnosti. Put kroz Peline će i dalje koristiti Vojančani i drugi za odlazak u Mostar. U Pelinama se put odvajao za Obješenicu, kuda se išlo na Đubrane i ostale zaseoke na raškogorskoj visoravni.

Put uz Obješenicu

Iz Pelina do Povina vodio je konjski put uz Obješenicu, dužine oko 4 km. Iz Pelina, s rampe prvo ćemo naići na Sadžakov klanac, zatim Široku dragu u Obješenici, Šuplje stijene, Pišala, Počivala, Grgina okuka i Raškršće. Na Raskršću put je desno vodio za Đubrane, a pravo za Povine, odnosno pokraj Škaljine za Krčevine, uz Brig i pokraj Grgine gomile do Povina. Ovim putnim pravcem ljudi bi na konjima gonili sve sto im je potrebno za život. Put iz Povina je dalje nastavljao za Grab, gdje bi se lijevo išlo na Orašine, a desno za Kulu i Plužni dolac.

Na Obješenici kod Šuplje stijene s ovog puta desno se odvajao, iznad Anđića ograde za Donje Vojno.

Željeznica i drumski put 

Uskotračna “Ćirina” pruga kroz Peline na relaciji Mostar – Ostrožac puštena je u promet 22. kolovoza 1888. Mještani Pelina će koristiti “Ćirinu” stanicu u Raštanima.

Kroz ovaj kraj posljednja vožnja “Ćire” iz Ploča za Sarajevo bila je 5. studenog 1966.

Prvi vlak prugom normalnog kolosijeka kroz Peline prošao je 29. studenog 1966. Na ovoj prugi izgrađena je stanica u Raštanima kod Silosa.

Ukidanjem pruge iskorištena je postojeća trasa kojom se uz neznatna proširenja autom moglo stići iz Raštana do Vojna i Bučića. U vrijeme izgradnje brane HE Mostar pravi se nova putna komunikacija koja se zbog razine jezera u Pelinama morala izdići na višu razinu. Ovaj put je asfaltiran pred punjene akumaulacijskog jezera Mostar.

Viseći most ili žičara 

Viseći most ili žičara u Pelinama preko Neretve postavljena je 1953. godine. U to vrijeme počela je s radom Predionica u Vrapčićima. Prva žičara imala je drvenu bočnu ogradu a kasnije žičanu mrežu. Žičaru su držali dva betonska stupa, postavljeni jedan na desnoj a drugi na lijevoj obali Neretve. Žičara u Pelinama bila je u blizini kuće Drage Jace. Prelaskom preko žičare na Naretvi odlazilo se u Vrapčiće, odnosno iznad stambenih zgrada prema magistarlnom putu M-17, Mostar – Sarajevo.

preko-zicare-u-pelinama-tomo-anicic-ivanov-1957

Žičara je bila na dominantom mjestu koja je služila ne samo za prelazak mještana Pelina, nego i mještana okolnih mjesta. Posebice zaposlenici Predionice redovito su koristili ovaj viseći most, koji je dugo vremena bio i jedini prelazak preko Neretve od Vojna do Mostara.

Drugi svjetski rat i njihove nedaće 

Žrtve

1. Bariša Aničić, sin Petra, rođ.1921. godine, zadnji put viđen kod Bleiburga.

2. Ilija Aničić, sin Ivana, rođ. 1925. godine, zadnji put viđen u Sloveniji.

3. Marko Aničić, sin Mije – Miška, nestao na putu od Zagreba do Bleiburga.

***

Nikola Aničić, sin Petra, rođ. 1925. godine, prošao je Križni put. Nakon rata zapošljava se u mostarskom rudniku. Njegova dva brata Slavko i Milenko još kao djeca ostali su nepokretni. Posljedica je što su promrzli u ratu krijući se po Gradini (Jacin grad) iznad Povina.

Jozo Aničić, sin Grge, na povratku s Križnoga puta uspio se spasiti iskakanjem iz vlaka u Jedrinju kod Vituše.

***

Prvi svjetski rat – sudionik: Petar Aničič, sin Šimuna, za vrijeme Prvoga svjetskog rata ratovao je u Rusiji. Bio je zarobljen u Sibiru i tako dospio u logoru. Vratio se kući živ.

Stočarstvo 

U Pelinama je svaka obitelj imala kravu i svinju. Poneko je držao koze, ovce, te konja ili magarca. U zadnje vrijeme ovce je držao Stojan Aničić i Duran Vejzović.

Tijekom ljeta ovce su davali na planinu u Čvrsnicu. Tako je u drugoj polovici 50-ih godina 20. stoljeća planinu “vodio” Stojan Šunjić s Orašina, odlazeći na Težovnicu na Šunjića stan. Matiša Aničić-Lejić s Ćordine Kule stoku je izgonio na Zaglavlje u Valu (Čvrsnica). Kada je Matiša prestao ići u planinu na Peharov stan išao je Jakov Škobić-Delić. Posljednji iz Raške Gore planinu su “vodili” Ante Aničić-Jakunić iz Podivačja na Peharov stan i Simo Janjić -Rindić iz Kruševice na Zaglavlje na Janjića stan.

Škola: Djeca iz Pelina u Osnovnu su školu odlazili u Raštane. Prva škola u Raštanima bila je na lokaciji sadašnje škole. U toj se školi održavala nastava od prvog do četvrtog razreda. U više razrede Osnovne škole djeca iz Pelina su odlazili u Potoke, a neki u Mostar, autobusom iz Vrapčića.

Groblje: Jace su se sahranjivale u groblju Plužni Dolac sve do 1966. godine. Posljednji Jace sahranjen je u tom groblju, bio je to Ante, Stojanov sin, kao dijete, umro u veljači 1966. godine. Nakon toga se Aničići – Jace sahranjuju u groblju u Vojnu.

Toponimi – Peline s okolicom

Riječ toponim dolazi od grčke riječi “topos” – mjesto i “onoma” – ime. Toponime proučava znanost koju zovemo toponomastika i dijelimo na tri skupine.

Ojkonimi – imena naseljenih mjesta: Berakuša; Ćošak; Đubrani; Krčevine; Krenica; Lozica; Orašine; Peline; Podine; Povine; Raštani; Vojno.

Oronimi – imena gora i uzvisina: Bokunuša; Bovan; Cimor/Simor; Crne stijene; Ćordina lokva; Grgina okuka; Gugin dolac; Guvnina; Jankova lazina; Krč; Krstine; Kučeljak; Lisina; Lovrića ograde; Ljutovice; Mala kosa; Mučinovac; Obješenica; Oborišta; Okrajak; Pečenice; Površak; Sadžakov klanac; Seline; Sječe, Široka draga; Škaljina; Šunjevac; Šunjića polje; Šuplja stijena; Trnove lokve; Trusevina; Vlaka; Velika kosa; Vodenice; Vodice; Vučija draga; Vučiji kuk; Zelenika; Žmirić.

Hidronimi – imena voda, rijeka i jezera: Lupilo; Ljubovija; Mekićevac; Mostarsko jezero; Naretva; Trnovac; Vodice; Žmirić.

***

Željezničari iz Pelina 

 Ovom prilikom donosimo imena ljudi koji su radili na Željeznici:

– braća Ivan i Petar Aničić, sinovi Šimuna;

– Ante Aničić, sin Grge – ložač na “Ćiri”;

– Šimun Aničić, sin Ivana – mašinovođa na “Ćiri”;

– Šćepo Aničić, sin Mije – čuvar pruge;

– Ivan – Ivko, sin Petra – radio je u ložionici;

– Mijo Aničić, sin Petar – na održavanju pruge;

– Jozo Aničić, sin Grge – kondukter na “Ćiri”;

– Duran Vejzović – radio je u ložionici.

Vidimo da su Jace uglavnom radili na željeznici, odnosno njihova druga i treća generacija, dok je četvrta generacija radila u drugim Mostarskim poduzećima.

***

Ostala zaposlenja. Početkom 50-ih godina prošlog stoljeća u Vrapčićima, otvara se Predionica, odnosno Pamučna industrija “Đuro Salaj”. Otvaranje Predionice zapošljava se jedan broj mještana iz Pelina, Raštana, Đubrana i Raške Gore uglavnom ženske populacije. Ovi zaposlenici svakodnevno koriste prelazak žičarom iz Pelina u Vrapčiće. Zanimljivo je spomenuti, da od tada malo koja kuća u Pelinama neće imati pokoju curu na privremenom boravku iz Raške Gore ili iz Đubrana. Tako su se sklapala mnoga prijateljstva i kumstva.

***

U Rudniku mrkog uglja u Mostaru radili su: braća Nikola i Mijo Aničić, sinovi Petra te Šćepo Zadro. Mijo Aničić kasnije sa Rudnika odlazi na željeznicu.

***

Kazivači: Mira Gadže; Mile-Milenko Aničić, Viktor Aničić; Meho Vejzović, Ibro Dumpor; Miloš Krzman. 

Literatura: 

Vidović, Dragan: “Đubrani – dio goranačke visoravni”, Bjelopoljska zora, broj 4, Bijelo Polje, lipanj, 2011.

Vajzović, Dervo: Stanovništvo Mostara, 1879.-1991., Mostar, 2015.

Raič, Mirna: “Određivanje područja i intenziteta procjeđivanja u lijevom zaobalju brane hidroelektrane Mostar”, Magistarski rad, Split, 2012.