Dušni dan

Vjernima se tvojima Gospodine život mijenja a ne oduzima... Nekad ličinka a sada prekrasan lepitirPovijest Dušnoga dana seže u svršetak prvoga tisućljeća.Vezan je za sv.Odilona koji je ovaj spomen na sve vjerne pokojne uveo u svoj samostan Cliny, odakle se preko ostalih benediktinskih samostana proširio Europom. Rim ga je potvrdio kao spomendan 1311. godine. Crkva se već od samih svojih početaka rado u molitvi sjeća svojih pokojnika. Posjećujući ovih dana naša groblja, dok molimo za pokojne, spomenimo se i svoje prolaznosti. Zastanimo na trenutak, zaboravimo svakodnevne brige i trke, postavimo sebi pitanje: Koji je najvažniji trenutak moga života?

Na ovo pitanje dobit ćemo mnoštvo odgovora: dan rođenja, dan polaska ili završetka školovanja, dan ženidbe, dan kad sam postao roditelji… Nekima će zvučati morbidno ako ustvrdimo da je najvažniji trenutak našega života upravo fizička smrt! Dobro ste pročitali dan naše smrti, jer je to trenutak koji određuje našu sudbinu za vječnost. Ili ćemo biti spašeni ili prokleti. Vječnost ili ništa! Tako je logično ono što nas uči Isus o vječnom životu. Svo njegovo učenje je bilo zbog Kraljevstva nebeskoga. Bez ove odrednice vječnosti ljudski život je besmislen. Roditi se jednom u milijun godina, proživjeti ovaj kratki život i otići u ništa. Obično život dijelimo na dugi i kratki, ali netko lijepo reče nema dugi i kratki život, nego kratak i kraći. Baš tako, veoma kratak, a u nama je toliki potencijal želja i snova, veći od svega svemira. Stoga život bez vječne odrednice djeluje poput nedovršene građevine, nedovršenog umjetničkoga djela, kao do kraja neispričana priča.

Za nas kršćane groblja su poput klijališta, mjesta na kojima se klija za vječnost. Zemaljski život je poput ogledala, a stvarnost je u nebu. Za nas je smrt kao završetak truda, kao otpust iz vojne službe, povratak iz izbjeglištva. Zbog toga bi naši posjeti grobljima trebali biti posjeti radosti, upravo zbog obećanja i nade koja nam je dana!

Ali! Moramo sebi posvijestiti ovu činjenicu na koju nas upozorava Isus na više mjesta. U vječnosti postoje dvije stvarnosti: blažena i promašena vječnost: raj ili pakao (Usp. Iv 5,29; Mt 25,46).To je druga smrt kako piše u Otkrivenju (2,11 i 20,6). To je ona smrt zbog koje trebamo drhtati, sa strahom i trepetom radi spasenja (Fil 2,12)

Život nam se često predstavlja kao zabavište i igra, ali za kršćanina život je borilište u kojem je križ oružje, kao mač uz borca. Ako želim osvojiti vječnost, potrebno je: vjera u Boga (vjerovati u vječnost, konačni Božji sud, raj – pakao), živjeti svaki dan kao da je posljednji, vršiti svakodnevne dužnosti, izbjegavati grijeh jer smo svi grješni. Ako si pao, ustani jer Bog te čeka, daje ti uvijek novu šansu, jer je Ljubav. Bog je Ljubav i zbog toga ona je najveća vrijednost u životu i najveća Isusova zapovijed, životni zakon i mjera kojom će nam biti mjereno. Zato sveti Ivan od Križa veli: “U suton života bit ćemo suđeni po ljubavi.”

Don Josip Galić, Potoci 2017.


Warning: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable in /home/zupapoto/public_html/wp-includes/class-wp-comment-query.php on line 405