Pepelnica-korizma

Čista srijedaPepelnica (korizma) nas poziva: zgrabite šansu, pomirite se s Bogom i vašem životu dajte novi pravac!

Najvažnije je posvijestiti sebi odluku: Da, ja hoću nanovo početi, svjesnije živjeti s Bogom u vjernosti prema njegovim zapovijedima.

Sredstva za duhovni zaokret na putu promjene od lošeg prema dobru jesu:

Post – Molitva – Milostinja

Post: Velika je duhovna korist posta, a post je nažalost u Zapadnoj Crkvi zapostavljen.

Nametnuti sebi odricanje tjelesnih užitaka i to ne radi vitke linije, nego za Boga: kao znak pokore, dobre volje. Manje jesti značilo bi odricanje od mesa, alkohola, slatkiša. U moderno vrijeme osim posta-odricanjem hrane potrebno je postiti od gledanja i slušanja. Sjetimo se Davidova pogleda koji se pretvori u bludnost a bludnost u ubojstvo. Postiti od slušanja destrktivnog sadržaja. Možda moram sebi ovdje postaviti i pitanje: Koju od  ovisnosti živim? Ovisnost me čini robom a gdje nema slobode nema ni radosti! Drugi vatikanski koncil nažalost nije ni u jednoj drugoj točki crkvene discipline  donio tako naglih i radikalnih izmjena, kao u točki posta i nemrsa. Promjene u smislu ublaženja redale su se skoro u galopu: sve jedno iza drugoga, dok, konačno, od obligatnog posta (sa nemrsom) nije gotovo ništa ni ostalo. Mnoge su katoličke krugove te nagle revizije posne discipline u Crkvi pomalo i iznenađivale, zbunjivale. Osobito su od patrijarhalnih vjerničkih masa, — bile dočekivane i sa čuđenjem, i sa  negodovanjem.

Sa službene, mjerodavne, crkvene strane bilo je to motivirano, najviše promjenjenim ekonomsko-socijalnim uvjetima u današnjem društvu: sve većim izlaženjem ljudi iz obitelji,  sve napornijim profesionalnim radom, umnim ili fizičkim. Za nove tumače duhovnog puta to je postala primitivna, vele, i gruba forma samosvlađavanja. Zar nam ne znači ništa poruka — post Ivana Krstitelja, čija su “hrana bili skakavci i divlji med” (Mat 3, 4.), ili sv. Pavla, koji je Gospodina svakako puno više ljubio od tih naših protuposnih poklonika moderne duhovnosti. Kao, uostalom, svi sveci, stari i novi. Ti su Božji ljudi znali, što je tijelo i kako se ono propinje protiv duha, kad je sito i razmaženo. A znali su, — bolje od nas, — i da su novopreporučene pokore duha i ljubavi, istina, finije po svojoj naravi, ali da su zato pokore i patnje tijela palom čovjeku još uvijek najteže (Job 2, 4. 5.). I da ga stoga, — ako se samo vrše u duhu vjere, — najbolje mrtve, žrtvuju Bogu, otvaraju idealima i pravdi. Puno je lakše pružiti milostinju, — osobito iz prepuna džepa, — i izmoliti krunicu, nego ostati gladan ili polugladan. Uza sve Papine preporuke i apele. Ne vidi se, nažalost, među nama puno te “finije pokore” dobrih djela i pobožnosti

Isusova poruka je jasna : “Doći će dani, kad će se od njih uzeti zaručnik”, — a danas se je svakako od nas uzeo, — “,i onda će postiti!” (Mat 9, 15.; Mark 2, 20.; Luk 5, 35.). Ako je post, po ovim novotarima nepotreban zašto je Isus govorio: “Ovaj (đavolski, najgori) rod ne istjeruje se osim po molitvi i postu!” (Mat 17, 20.; Mark 9. 28). Post je samo jedan od, najizravnijih, puteva do te evanđeoske slobode. “Nismo dužnici tijelu, da po tijelu živimo. Jer, ako živite po tijelu, umrijet ćete. A ako duhom djela tjelesna morite, živjet ćete!” (Rim 8, 12. 13.). Post se kroz stoljeća obdržavao, a korijene vuče iz prvih vjekova kršćanstva. Jedno nam se, za praksu, čini sigurno. Post i nemrs, i kada, i u koliko, više nisu zakon Crkve, jesu njezina želja i njezin savjet. Valja ih preporučivati kršćanskim dušama. Duhovnim osobama i duhovnim zajednicama prije svega. Dragovoljni post je kao takav i ušao u crkveni život i nametnuo mu se. Post, — a pogotovu pokora, — ne smiju iščeznuti iz prakse našega kršćanskoga života. Ne bi on inače više bio kršćanski, evanđeoski, otački. Stil se i forma posta i pokore mogu modificirati; mogu se, nebitno, i mijenjati, i reducirati; ali post se i pokora ne mogu i ne smiju izbaciti i zanemariti ni u naše, moderne, dane!

Osobnim primjerom, propovijedanjem treba uvijek iznova preporučiti pokore. “Pokoru činite, jer se je približilo kraljevstvo nebesko!” (Mat 3, 2.; 4, 17.).

Molitva je još jedno jako važno sredstvo na putu savršenstva: to je duša vjere, disanje duše. „Tko ne moli, sličan je svjetiljci koja više ne dobiva struju“. Phil Bosmans

Molitva nije samo govorenje, nego i slušanje. Gdje slušamo Boga? Prije svega u Svetom pismu, uvijek iznova čitati jedan određeni odlomak i o njemu razmišljati pitajući se: Koja riječ posebno meni govori?

Svetu misu ponovno ozbiljno primiti k srcu. To znači, na prvom mjestu sudjelovati na nedjeljnoj Svetoj misi, a može značiti i svakodnevno biti na misi, na euharistijskom klanjanju, krunici, sudjelovati u pobožnosti križnog puta.

Za sve to vrijedi riječ sv. Arškog župnika: “Privatna molitva: slamka; molitva zajednice: moćni plamen”.

I konačno: Milostinja: Odreći se svoga novca u korist drugoga. Kao mjerilo za to mogla bi nas podsjetiti Isusova riječ: “Kako dajete, tako će se i vama dati; mjerom kojom mjerite, i vama će se mjeriti”.

Kod mudrog Siraha nalazimo govor o milostinji: “Kao što voda gasi vatru, tako milostinja ništi grijeh“. 

Velika sveta Majka Tereza veli:“ Jedini kovčeg kojeg ćeš ponijeti sa sobom na drugi svijet jest kovčeg ljubavi. Napuni ga, dok još imaš vremena“.

Korizma: vrijeme, koje traži nešto od nas ali puno više daje: velika šansa za naš novi početak. Mi ne možemo ništa razumnijega i sadržajnijeg učiniti, nego zgrabiti ovu šansu. Nema toga čovjeka koji nije potreban promjene. Veliki hrvatski kipar Meštrović veli: „Dobro hoće da bude bolje. Bolje da postane najbolje. Samo tupo i glupo misli da je dobro kako je“. Bez promjene od lošeg prema dobru, vjera doista postaje mrtva, neplodna, rekao bih usljed jalovosti, beživotnosti postaje zamorna i dosadna, zbog čeka se brzo odbacuje poput nepotrene stvari.

Brate i sestro što ćeš učiniti za svoju dušu?

                                                                                                          Don Josip Galić, Potoci


Warning: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable in /home/zupapoto/public_html/wp-includes/class-wp-comment-query.php on line 405