Prva pričest u našoj župi

Prva pričest 1Svetim misnim slavljem u nedjelju 26. svibnja 2019. u 11 sati, proslavljena je Prva sveta pričest u našoj župi Potoci. Sakramenta svete pričesti primilo je petnaestero djece. Prvopričesnici su kao što se to i uobičava, sudjelovali u svetom Misnom slavlju: recitacijama, čitanjem misnih čitanja, molitvi vjernika, pjevanjem….

Pod misom je pjevao naš veliki župni zbor. Nakon svete Mise, prigodno slavlje naši su prvopričesnici nastavili u zajedništvu sa svojim obiteljima i rodbinom

Župnikova propovijed:

Svake godine, hvala Bogu, uvijek iznova u ovo proljetno doba, imamo u župi prvopričesničko slavlje. Sve ono što smo učili ovu dragu djecu možemo zažeti na one tri stvari pred pričest: Čvrsto vjerovati da pod prilikama kruha i vina primamo pravo tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista, drugo biti čist od svakoga grijeha osobito smrtnoga i treće ništa jesti ni piti sat vremena prije svete pričesti. Ovo drago slavlje bih nazvao slavljem bjeline-čistoće dječjih duša. Njihova nutarnja čistoća, simbolično je izražena u ovoj izvanjskoj bjelini: haljina, okićenim i lijepo dekoriranim oltarištem… Moderni čovjek stoji u ovom novom dobu otuđen i izgubljen u svijetu nekih novi ponuda, koje čovjeka učiniše silno otuđenim, osamljenim i umornim. Stavlja se užitak, profit i materijalni uspjeh iznad svih drugih čovjekovih potreba. Čovjek se konstantno usmjerava ka neostvarivom i nedohvatljivom cilju, u utrku s materijalnim. Čovjek je biće koje je upućeno  na druge osobe, socijalno biće, koje se ostvaruje kroz obitelj, Crkvu i razna društva. Čovjekova najveća potreba jest da voli i da bude voljen. Temeljni zakon u našem međuljudskom odnosu jest ljubav! Draga djeco, dragi roditelji, draga braćo i sestre ne trebamo ići daleko u svom današnjem promišljanju. Čovjek je upućen na Boga i čovjeka. Ostvaruje samog sebe kroz Bogoljublje i čovjekoljublje. Zamislimo koliko li je samo od rođenja ove djece do danas, osim mama i tata, sudjelovalo osoba u ostvarenju njihovih malih života. Draga djeco, koliko li je samo osoba sudjelovalo u pripremi ove svečanosti? Kroz protekle četiri godine bilo je toliko vjeronaučnih priprema pod vodstvom župnika, sestra Bibijana je s velikim zborom imala toliko proba pjevanja, tu je i nezamjenjiva sestra Terezija s ovim prekrasno dekoriranim oltarom, fotograf Ivan, Mirjana koja je očistila crkvu, Gordana koja je uredila haljinice, vinogradar koji je proizveo vino za svetu misu, ratar koji je proizveo pšenicu, časna sestra koja je ispekla hostije….. Vidiš koliko osoba je ugradilo-dalo sebe u samo ovo današnje slavlje. A sve ovo je ništa bez najvažnije osobe, Isusa Krista koji je izraz Božje ljubavi prema nama. Sam sebe dijeli, razdaje ostajući među nama pod prilikama kruha i vina. To slavlje upravo danas slavimo, stoga je ovo gozba ljubavi, Isusov dar za druge. Najveća tajna naše vjere Presveto Trojstvo, upravo govori o tom čudesnom odnosu među osobama. Bog nije samac, nego Trojstvo u kojem se ljubav izlijeva iz Oca preko Sina na Duha Svetoga. Mi kao slika Božja nalazimo svoj životni smisao kroz perspektivu ljubavi. Filozofkinja Hannah Arendt kaže: „ Svako je novo rađanje ljudskog stvorenja veliki dobitak za čitav svijet. Rađanjem se obogaćuje društvo i udara temelje budućnosti. I doista svako novo dijete u svijetu jest veličanstven dar. I to ne sano zato što osigurava produžetak ljudskog roda, nego jer je još uvijek produkt ljubavi između muškarca i žene, između oca i majke. A ljubav je u svakom pogledu ono najuzvišenije u ljudskom životu“. Dragi roditelji želio bih se kratko u ovom svom promišljanju zaustaviti kod nas odraslih, jer ova djeca danas razumiju malo toga. Oni će od današnjeg slavlja upamtiti  samo ono izvanjsko, a tek će u vremenu koje je ispred nas iz naših života upijati ono što im budemo svjedočili. Jesmo li svjesni uopće svoje odgovornosti za ove živote? Doista, samo ono što mi budemo sijali, to ćemo kroz ovu djecu za koju godinu i žeti. Hrana kojom se mi budemo hranili i piće kojim se mi budemo pojili, prelijevat će se u njihov duševni krvotok. Kojim plodom će uroditi ove duše? To zavisi od Božje milosti, ali i od nas. Ne zamračujmo im pogled na divni Božji svijet koji predstavlja ova današnja bjelina. Često puta smo opterećeni kako im osigurati što bolji materijalni i društveni status, ali ne zaboravimo Isusove riječi:“Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“. Djeca će nam „oprostiti“ one jeftinije tenisice, cipele ili jaknu. Djeca će nam „oprostiti“ neodlaske na ekskurzije, more i planine, ali nikad neće oprostiti naše kućne nemire, svađe nedosljednosti…  Oprostit će nam mnogo toga, ali našu dvoličnost nikada. Ono što ova djeca trebaju jest svjedočanstvo ljubavi, da se mama i tata vole. Hoćete li da vam ispričam, kako se osjeća dijete nakon jedne roditeljske svađe, ili možda kako se osjeća djevojčica koja je na tatinom mobitelu  otkrila da joj tata ima „prijateljicu“? Svi se mi danas čudimo tolikom broju mladih osoba koje ne žele ući u bračno zajedništvo. Ne krije li se jednim dijelom, odgovor na takvo stanje upravo u narušenom  bračnom odnosu njihovih roditelja, nisu li to posljedice ranjenog djetinjstva? Učimo li djecu da je život borba-borilište, radi i odgovornost ili u svojoj osobnoj izgubljenosti vodimo svoje dijete putem zabava, iluzije koju plasira novo doba. 

Gladni smo, žedni smo, Gospodine Isuse nahrani nas i napoj nas, jelom i pićem svojim istinskim…                                                                                                       

                                                                                                Don Josip Galić, župnik bjelopoljski


Warning: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable in /home/zupapoto/public_html/wp-includes/class-wp-comment-query.php on line 405