Devetnica Velikoj Gospi 2019.

IMG_3959Prošle godine, 2018. prvi put smo u našoj župi upriličili devetnicu Velikoj Gospi. Neuobičajen termin, u 21 sat, neuobičajeno mjesto – župni vrt (vanjsko oltarište). Sama pobožnost, vrijeme i mjesto pobožnosti jednostavno su iz prve legli na srce našoj župnoj zajednici, o čemu najbolje govori veliki broj naših župljana, koji se odazivaju na ovu pobožnost. Okupljeni oko Majke u ovom prirodnom ambijentu, bivamo ispunjeni ovom pobožnošću, koja naša srca usmjerava u jedan drugi svijet, na što nas simbolično podsjeća sjaj svijeća u tamnoj noći. Kao vjernici posviješćujemo sebi najprije važne istine koje vjerujemo o Blaženoj Djevici Mariji: da je Djevica, da je bezgrješno začeta, da je Bogorodica i da je dušom i tijelom na nebo uznesena. Upravo o četvrtoj dogmi ili istini koju vjerujemo o Gospi, razmišljamo u ovoj pobožnosti – devetnici. Okupljeni u župnom vrtu, oko kipa BDM molimo krunicu, Gospine litanije i ostale Gospine molitve. Kršćani istoka nazivaju ovaj blagdan Usnućem Blažene Djevice, dok se na kršćanskom zapadu ustalio izraz Uznesenje BDM. Papa Pio XII. proglasio je 1. studenoga 1950., nauk-dogmu o Marijinu uznesenju na nebo. Pravoslavni kršćani premda nemaju proglašene dogme o Mariji, vjeruju sve spomenute istine. Premda se islam i kršćanstvo drastično razlikuju,  Kuran sveta knjiga muslimana s velikim poštovanjem govori o Isusu (Issa) i njegovoj majci Mariji (Merijem). Majka Marija je jedina žena imenom spomenuta u Kur’anu, u kojem postoji cijela sura nazvana po njoj. Nas kršćane svetkovina Uznesenja Marijina podsjeća na konačnu sudbinu vjernika, a to je vječno zajedništvo života s Bogom. Ljudi na to često zaborave. Zato je Marija znak utjehe i sigurne nade da je zemaljski život samo prolaz – hodočašće. Vjerujemo da život ne završava smrću. Kad bi smrt bila kraj naše egzistencije čovjek bi bio najtragičnije biće na zemlji iz jednog jedinog razloga, što bi jednako završilo dobro i zlo, pravda i nepravda! Duboku čežnju za ispunjenjem pravednosti nalazimo u Marijinu hvalospjevu: “Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne…Rasprši oholice umišljene…“. Bog se zauzima za dostojanstvo slabih, i žrtve povijesti zla neće ostati zauvijek žrtve. Uzvišenje neznatnih i prezrenih je Božji zakon i obećanje da poslije patnje, slijedi slava. To je upravo nada za nas vjernike. Francois Mauriac, veliki francuski intelektualac, nobelovac i katolik, na upit svoga prijatelja: “Kako da Vi koji ste jedan kritičan i suvremen čovjek i intelektualac možete istodobno kao kršćanin vjerovati u tako nešto apsurdno kao što je život poslije smrti? Kako sebi takovo nešto zamišljate?“ Mauriacov odgovor bijaše neočekivan: „Uopće sebi to ne pokušavam zamisliti. Prepuštam Bogu način na koji će svoje (vjernike) iznenaditi.“ Bog je postao čovjekom kako bi čovjek mogao postati božanskim, veli sveti Atanazije. Nepropadljivost je jedna od bitnih Božjih karakteristika. Božji put k nama ide preko Marije. Postao je čovjek da bi čovjek postao „bog“, to jest da bi bio istrgnut iz vlasti zla, patnje i smrti. Zato je upravo slavlje Uznesenja Marijina slavlje optimizma i vjerničke nade.


Warning: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable in /home/zupapoto/public_html/wp-includes/class-wp-comment-query.php on line 405