Svi sveti – Sveti budite

IMG_2740Danas, kao i mnogo puta kroz ljudsku povijest, vjera se prikazuje kao nešto što stoji na putu ljudskom napretku i sreći, predstavlja se kao neko mračnjaštvo i slabost. Naši kršćanski blagdani svojom porukom pokazuju smisao vjere, koja je prepuna optimizma, nade, svjetla i radosti. Blagdan Svih svetih samo je jedan od mnogih kršćanskih blagdana koji nas uče da smisao ljudskoga života nije u grijehu nego u vrlini, nije u tami nego u svjetlu. Vjera nas vodi kroz životne kušnje preko one turobne crte života zvane smrt, koja nije svršeni čin, nego odskok, za vjerne proslava, a za nevjerne, ne daj Bože, propast. Danas svijet svojom medijskom tiranijom uporno briše crtu između dobra i zla. Vjernički život je težnja prema dobru, svetosti. Na tom putu našega svetačkoga poziva ispriječilo se zlo. Danas, na žalost, neki teolozi i propovjednici kažu: “Đavao ne postoji kao osoba, nego kao personifikacija zla u različitim oblicima, đavao postoji samo kao simbolička stvarnost.” Nas vjera upozorava da je đavao biće koje od samoga početka, svojim otpadom od Boga, stoji kao zavodnik na putu našega životnog poziva na svetost. U Novom Zavjetu đavao se spominje 300 puta, sveti Petar nas upozorava: “Otrijeznite se! Bdijete! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazeći traži koga da proždre” (1 Pt 5,8). On u svom zavođenju nema godišnjeg odmora, mijenja samo strategiju svoga djelovanja. Ponekad, kao što je to bilo posljednjih 300 godina, tamo od prosvjetiteljstva, niječe Božju opstojnost, a zatim nakon silnog zavođenja tisuća i tisuća u svijet tame i bezboštva, nakon što je razotkriven, potučen na znanstvenom polju, mijenja svoju taktiku. Nasuprot onima koji su zastupali svoje ateističke stavove, zablistalo je na stotine onih koji su znanost i vjeru pomirili, ističući da se znanost i vjera nadopunjuju, jer tamo gdje se znanost zaustavlja, nastavlja vjera. Znanstvenici u svom izučavanju u bilo kojoj znanstvenoj grani uvijek nužno dolaze do Boga, “Nepokrenutog pokretača”. Đavao u svojoj podlosti mijenja svoj sustav zavođenja. Zato i veli ruska poslovica: “Vrag se uvijek oblači po posljednjoj modi.” Danas on rijetko niječe Boga, ali zato izvrće Božji zakon, prikazuje jednostrano Boga. Da bi nas odveo u svijet laksnog-popustljivog, čak zna govoriti o Bogu ljubavi, pa zato pjevač i pjeva pjesmu “Svi ćemo u raj…”, zanemarujući Božju pravednost. Ako govori o Božjoj pravednosti, prešućuje Božju ljubav, zbog čega grešan čovjek, ostaje nepokajan govoreći onu: “Ni Bog mi ne može oprostiti.” Uzima nam sram kad ulazimo u grijeh i vraća nam ga kad idemo na ispovijed! Nadalje uporno ističe našu slobodu, a prešućuje našu odgovornost. Stavlja pred nas nebitne teme za naše spasenje.

Svakodnevica je prepuna brige za ekologiju (koja doduše nije nevažna). Umjesto prevažnog pitanja o našem vječnom životu, moderni svijet bavi se pitanjima ima li ili nema života u svemiru. Brigu za potrebnoga čovjeka: bolesnog, osamljenog ili tek začetog, okreće u nenormalnu i pretjeranu brigu i ljubav spram životinja. Naše tijelo stavlja u središte, uvodeći nas u svijet hedonizma kao smisla života i na taj način udaljava nas od istinskoga životnog smisla, da sreća nikada ne može doći iz smjera naslade nego vrline. Nudi nam jednokratna i brza životna rješenja, i na taj nas način udaljava od Isusova projekta kako doći do uspjeha: “Tko želi biti moj učenik, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.” Što je lakše: bijeg ili borba? Tko je slabić: vjernik ili nevjernik? 

Za Isusova sljedbenika život nije zabavište, nego borilište. Svetac je osoba koja je uronjena u Boga, koji nas poziva da svojim životom budemo slika Božja. Bez svetaca kršćanstvo bi bilo obična utopija. Sveci su nalik ogledalu u kojem se odražava Krist Gospodin. Kao što Krist živi od poslanja Oca, tako sveci žive jedino od poslanja Kristova (Iv 20,21). Iako je svetac mješavina bijede, kušnje i nemoći s jedne strane, a s druge, skrivene krasote. Sveci su ljudi koji su se potrošili u nesebičnoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu. U njima se očituje Božja moć, da prolazno Bog čini neprolaznim, slabo jakim. Čovjek je sam po sebi ništa, čovjek plus Bog, sva vječnost. Toliki su uspjeli možeš i ti!

                                                                                    don Josip Galić, župnik bjelopoljski


Warning: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable in /home/zupapoto/public_html/wp-includes/class-wp-comment-query.php on line 405