Dušni dan-Pred licem smrti

Pred licem smrti

Dušni dan itekako u nama budi razmišljanje o smislu našega života. Čovjek je jedino biće koje je kadro postavljati pitanja. Upravo prve riječi koje izgovaramo nakon riječi mama i tata, jesu riječi koje završavaju s upitnikom? Između mnogih zašto, zasigurno je najvažnije pitanje zašto život, koji mu je smisao, koji je smisao smrti? Poznata su nam mnoga ljudska djela i dostignuća kroz povijest. Promatrajući čovjeka u njegovim dostignućima, čovjek nam se čini tako moćnim u mnogim područjima, osim kad je u pitanju smrt. Pred njom smo tako nemoćni, mali, jadni, pred njom iščezava sva sila i sigurnost ljudska. Ljudi znaju reći: “Smrt jedina pravda.” Kako okrutno! Naime, želi se reći da je na kraju svakome isto. Fizička smrt s kojom se završava ljudski život i egzistencija bila bi najveća nepravda. Zar je na kraju jednako dobro i zlo, pravda i nepravda, ljubav i mržnja, istina i laž. Ljudska pravda je ovakva, iste krivice imaju raznoliku sudbinu: “Jednoga zbog zločina očekuje stratište, drugoga kruna” (Juvenal). Nešto tu očito ne štima.

Čovjek, postavši tehnički moćan, nije postao sretniji. To vidimo danas na svakom koraku. Ne mogu zaboraviti riječi jedne sada već pokojne “sirote” župljanke Potoka, koja je bila bez imanja i bez škole: “Župniče, meni se čini da je ovaj narod što školovaniji to gluplji.” Nisam te njezine riječi odmah registrirao, učinile su mi se grube, ali u daljnjem životnom hodu i susretu s ljudskom realnošću sve mi češće te njezine riječi padaju na pamet. Iako je čovječanstvo u tehničkom smislu otišlo naprijed, ljudi unatoč svemu očito nisu postali bolji ni sretniji. Pogledajmo koliko smo doista uspjeli, ali s usvajanjem znanja i imetka nikad više nismo bili neprijatelji samima sebi, svojoj obitelji i zajednici. Letimo u svemir, šaljemo satelite, presađujemo organe, ali ljudi kao nikad vrište u svojoj praznini. Umnožilo se zlo i grijeh. Psiholozi i vračari zamijenili su ispovjednike, nedjelje Mise zamijenili smo odlascima na razna lovačka, športska i planinarska druženja. Duša se ne da zavarati, ona žudi za smislom i istinskim odgovorom. Opasno je ne pronaći odgovor, jer praznina se mora nečim popuniti i ne bude li to Bog, bit će to neki lažni nadomjestak. Tako namjesto Boga i duhovnosti imamo pošast: droge, antidepresiva, kladionica, alkoholizma, korupcije, razvoda, nedostatka osjećaja za opće dobro. Sva ova zla izjedaju moderno društvo. 

Zaustavljam se ovaj put samo kod prvog nabrojenog zla današnjice, droge. Tužno, pročitah jučer podatak: “Znanstvenici su godinama u Salamanci u Španjolskoj istraživali kanalizacije koje koristi oko 60 milijuna ljudi. Tražili su tragove kokaina, metamfetamina, amfetamina i MDMA te napravili sveobuhvatnu mapu otpadnih voda i trendova u uporabi narkotika. Istraživanje je pokazalo da je u Europi vidljiv rast korištenja kokaina, u Americi i Australiji primjetan je rast uporabe metamfetamina, dok je najveći rast korištenja MDMA zabilježen u Nizozemskoj. Mapa pokazuje da su u Beogradu i Zagrebu najpopularniji kokain, dok u Sarajevu najradije troše amfetamine.” Toliko je droge da ne treba vaditi krv, nego se uzorci mogu dobiti i iz kanalizacije. To su plodovi i posljedice čovjekova bijega od njegova Tvorca. Život pod narkozom, život s iluzijama! Netko nas je uvjerio da je život vrt iz kojega samo beremo plodove, a ništa ne sijemo. 

Upravo je zbog toga Dušni dan spomendan ozbiljnoga pogleda na moj/tvoj život. Završavam riječima E. Autexier: “Na jednom groblju u Parizu može se čitati na jednom grobu: I tebe, koji prolaziš, ubit će i tebe smrt. Zaustavi se, razmisli i plači. Ja sam ono, što ćeš ti biti: malo praha.” Ne ostavljajući nas sa samom konstatacijom smrti, isti pisac nastavlja: “Isus je jedini sišao tamo, gdje ne siđoše ni Buda, ni Sokrat, ni Marx, pa u tome On jedini donosi odgovor o tajni zla i o mogućnosti da ga pobjedi.”

                                                                           don Josip Galić, župnik bjelopoljski


Warning: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable in /home/zupapoto/public_html/wp-includes/class-wp-comment-query.php on line 405