Iznad svega ljubav 

Iznad svega ljubav-2Ljubav je najveći ideal ljudskog života. Sva naša nadanja, sva naša očekivanja vezana su za ljubav. Potrebna nam je više od svih izuma, znanja i tehnike. Ljudi su živjeli i još uvijek žive ponegdje bez modernih tehničkih dostignuća, ali ne uspijevaju živjeti tamo gdje nema bar malo ljubavi. Ljubav nije san ni pustolovina, nije ni simpatija, a još manje strast i požuda. To je sve nagon, animalnost. Ljubav je zauzimanje, shvaćanje, opraštanje, ljubav je misao i  djelovanje spram bližnjega. Ljubav ako nije altruizam nije ljubav. Koliko ljudi naziva ljubavlju ono što nije ljubav. Koliko ljudi strast i egoizam pokriva naljepnicom ljubavi. Zato toliko puta možemo čuti ljudsko jadikovanje :“Sve sam dao, učinio…pogledaj kamo mi se vratilo!“ Čovjek koji živi ideale ljubavi, nema doista razloga biti razočaran, jer svako naše dobro koje činimo oplemenjuje nas same, plaća je već tu, radost u našem srcu zbog učinjenog. Ljubav je obogaćenje našeg života, začin koji svemu daje smisao. Možemo imati mnoge darove a ako nemamo ljubavi postajemo totalni negativci. Lijepo je to posložio G. Moser: “Pravednost bez ljubavi nas čini okrutnima. Mudrost bez ljubavi čini nas prepredenima. Ljubaznost bez ljubavi čini nas licemjerima. Istina bez ljubavi čini nas krutima. Moć bez ljubavi čini nas nasilnima. Čast bez ljubavi čini nas oholima. Imanje bez ljubavi čini nas škrtima. Život bez ljubavi je besmislen“. Zato tko ljubi taj djeluje i već je nagrađen jer je u ljubavi. Ljubav i trud su nerazdvojni. Čovjek voli ono oko čega se trudi i trudi se oko onoga što voli. (E. Fromm) Priča kaže da je pisac Franz Kafka susreo djevojčicu u parku gdje je svakog dana šetao. Plakala je. Izgubila je lutku i bila je neutješna. Kafka je ponudio da joj pomogne u traženju lutke, pa su se dogovorili da se nađu na istom mjestu sljedećega dana. S obzirom da nije našao lutku, sastavio je pismo u lutkino ime i pročitao ga djevojčici. „Molim te, ne žali za mnom. Krenuh na put da vidim svijeta. Pisat ću o svojim dogodovštinama.“ Bilo je ovo prvo u nizu pisama. Kad bi se susreo s djevojčicom, Kafka joj je čitao ova pažljivo osmišljena pisma o izmišljenim avanturama lutke. Djevojčici je to pružalo utjehu. Kako je susretima došao kraj, Kafka je djevojčici donio lutku. Ona, naravno, nije bila ni slična izgubljenoj. Na prikačenoj poruci pisalo je: “Putovanja su me izmijenila…“ Mnogo godina kasnije, sada već odrasla djevojka, našla je skriveno pismo u lutki. Sažetak toga pisma bi glasio: “Sve što voliš jednoga ćeš dana izgubiti, ali na kraju, ljubav će se vratiti u nekom drugom obliku.“ Ljubav često puta dobijemo od onih od kojih se ne nadamo, zato je sigurno da ona, ako smo je dostojni, doista dođe u nekom drugom obliku, ljudskom ili božanskom. Zato unatoč svega ne odustaj od ljubavi.  Ljubav nije ljudska stvar, ona je božanska zapovijed i avantura.

don Josip Galić župnik bjelopoljski


Warning: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable in /home/zupapoto/public_html/wp-includes/class-wp-comment-query.php on line 405