Svijećnica

Svijećnica

Prikazanje u hramu, bio je veoma  važan događaj u židovskoj vjeri, kojeg se Marija i sveti Josip pridržavaju. Ovaj blagdan vezan je u kršćanskoj tradiciji za blagoslov svijeća. Svjetlo svijeće, slika je svjetla Kristova koje je došlo na svijet. U Ivanovu proslovu piše: „ Svjetlo je došla na svijet, ali ljudi su više voljeli tamu nego svjetlo.“ Sam Isus za sebe kaže da je svjetlost svijeta. Nasuprot svjetla je tama. Svi mešetari svijeta čekaju noć da zaklone svoja nedjela: bludnici, lopovi, ubojice… Noć je poput prekrivača gdje se zlo osjeća sigurnim. Svjetlo nam pokazuje opasnost i naš put čini sigurnim, svjetlom razlikujemo lijepo od ružnog. U tami je jedno i drugo isto. Tama je saveznik razbojnika. Tama grijeha na neko određeno vrijeme pruža zadovoljstvo, ali grijeh postaje tamnica jer smo rođeni za svjetlo, a ne za tamu. Ljudi smo, a ne krtice. U sebi osjećam dva svijeta, svijet tame i svjetla, svijet dobra i zla. Zlo i dobro nastaju u srcu čovječjem. Ljudi vapiju za promjenom svijeta, zakona i društvenih sistema. Sve je to uzaludno ako promjena ne dođe iz ljudskog srca. Ni zakon, ni znanost ne mogu nam pomoći u transformaciji svijeta, promjene se događaju tek evolucijom ljudskog srca. Kad se promjeni ljudsko srce na pozitivno, onda mnogi ljudski izumi postaju na korist, imamo primjer atomske energije, ako je ljudsko srce okrenuto ka dobru, ona se stavlja u službu čovjeka, a ako je ljudsko srce prazno ta ista energija ubija. S promijenjenim ljudskim srcem moderni izum postaje sredstvo napretka, a ne uništenja. Možemo promijeniti novo odijelo,  mjesto stanovanja,  ali čovjek ne postaje nov, zato ta promjena mora biti moralna ili je beznačajna. U konstantnom smo izboru između svjetla i tame, dobra i zla. Ljudsko srce je najveće bojište na svijetu, mjesto gdje se bije najžešći boj. Jedna nam lijepa priča koju je ispričao djed svome unuku veli: “ U nutrini svakog čovjeka vodi se bitka-kao borba između dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo: bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, krivnju, samosažaljenje, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, egoizam… Drugi vuk predstavlja dobro: predstavlja ono što pruža mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje, vjeru… Unuk se zamisli, na  nekoliko trenutaka. Sve svoje misli usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa zapita: Koji vuk na kraju pobjedi? Djed sa smiješkom odgovori: Pobjeđuje uvijek onaj kojeg hraniš…“ Nismo ostavljeni bez svjetla, svjetlo je došlo na svijet i to svjetlo su prepoznali proročica Ana i starac Šimun jer su tragali za istinom. Ključne riječi u veličanstvenom Šimunovu hvalospjevu jesu: mir, svjetlost, spasenje. Draga mi je slika starca Šimuna koji prima dijete Isusa u svoje naručje. Gospa predaje dijete Isusa, svjetlo svijetu.  Primiti Isusa-svjetlo u svoj život znači hoditi sigurnim putem do cilja. Alternative nema, Isus ostaje uzdignuće ili posrnuće mnogima. Negdje netko napisa divne misli: „Nazivaju ga velikanom, a ne znaju da ga tim umanjuju. Nazivaju ga prorokom, a ne znaju ta ga tim snizuju. Nazivaju ga mučenikom, a tim ga sužuju. Nazivaju ga mudracem, a tako ga uklapaju u sustav. Nazivaju ga začetnikom, obnoviteljem, čovjekoljupcem, a ne znaju da ga tako diskvalificiraju. Krist nije mudrac, nego Mudrost; nije velikan, nego utjelovljeno veličanstvo; nije mučenik, nego Žrtva za ljude; nije čovjekoljubac ili obnovitelj, nego Spasitelj čovječanstva. Nije samo čovjek, nego učovječeni Bog. Nije samo povijesna osoba nego vječno živ.“ Ova divna istina svijetli u tami pogubljenog svijeta!

                                                                                                                                                                                                                      Don Josip Galić, župnik bjelopoljski


Warning: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable in /home/zupapoto/public_html/wp-includes/class-wp-comment-query.php on line 405