Ne živi čovjek samo o kruhu

kruhOsvrnemo li se oko sebe, danas i unatrag kroz povijest, primijetiti ćemo da se evanđeoska epizoda između sotone i Isusa ponavlja uvijek iznova: “Ako si Sin Božji, naredi da ovo kamenje postane kruh.” Isus na ovo prevažno životno iskušenje odgovara kratko i jasno: “Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta.” (Mt 4,4). U potrazi za srećom toliki su u ime “kruha”, pogazili svoje vjerničko i ljudsko dostojanstvo. Uvijek iznova sotona prostire svoju ponudu na putu ostvarenja materijalnoga, karijere, posla. Nije li se kroz našu nacionalnu povijest mijenjala i vjera da bi se sačuvao kruh-grunt? Kruh je naša potreba ali je nedovoljan na našemu putu potrage za srećom. Siromaštvo nam nije ideal, a niti bogatstvo, jer siromaštvo utire put kriminalu, a bogatstvo nemoralu. U materijalno sređenim društvima nije se umanjilo zlo. Ne možemo ne postaviti pitanje je li ili nije kruh lijek koji liječi svaku ranu i usrećuje ljude? Bez kruha ne možemo živjeti ali osim njega potrebno je mnogo toga više. 

Viktor Frankl (psihijatar, psihoterapeut, začetnik logoterapije – terapije smislom) raskrinkava “mit o blagostanju” navodeći: “Predugo smo sanjali san iz kojeg se sada budimo: vjerovali smo da će sve biti u redu i da će ljudi postati sretni unaprijedimo li samo njihov društveno-ekonomski položaj. Danas je sve više ljudi koji imaju zadovoljene sve životne uvjete ali ne vide smisao za koji bi živjeli. Tome u prilog govori zapanjujući postotak samoubojstava u državama blagostanja. Očito da sreća i dostojanstvo ljudskog bića ne proizlaze iz ekonomske sigurnosti.” U svom pisanju Frankl iznosi da je vapaj za smislom osebujna oznaka ljudskosti te objašnjava: “Moglo bi se reći da se nagoni prenose genima, a vrijednosti tradicijama, dok je smisao, budući da je jedinstven, stvar osobnog otkrića. Svatko ga mora naći sam, otkriti ga sam, a takvo je otkriće jedinstveno.” 

Jedan je mladi čovjek poput tolikih tragao za životnim smislom. Čitao je razne filozofe, trgajući za životnim smislom ali ga nije nalazio. Jednoga dana njegova petogodišnja djevojčica sva razdragana skočila mu je u krilo i sjela na koljena. On onako pomalo u šali ne očekujući nikakav značajan odgovor, upita svoju djevojčicu: “Ana, kćeri, zašto si ti na svijetu?” Uslijedio je razdragan odgovor koji ga je doslovce prizemljio: “Tata, pa ja sam na svijetu da tebe ljubim.” Petogodišnja djevojčica dala je odličan odgovor o smislu života. Bez kruha ne možemo živjeti, ali bez ljubavi se nemilice uništavamo. Kako to da među bogatašima ne manjka droge, ubojstava, bludnosti. Zapamtimo – uz kruh vrline i kreposti su jedini put ka sreći. Upravo zato Isus dopušta osobno iskušenje, kao upozorenje nama tragaocima za srećom i smislom. U potrazi za kruhom ne gubimo dostojanstvo. Ovo je jedan od mnogih Isusovih citata koje bi valjalo istaknuti na vidno mjesto naših životnih htijenja!

Don Josip Galić, župnik bjelopoljski


Warning: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable in /home/zupapoto/public_html/wp-includes/class-wp-comment-query.php on line 405