Mudro je i korisno što je sveti otac papa Franjo u rujnu 2019. godine proglasio Nedjelju riječi Božje. Ništa se novo ne uvodi ovom trećom nedjeljom kroz godinu, želi se samo naglasiti važnost Božje riječi u našem vjerničkom životu. Mnogi nažalost vjernici pa i oni koji dolaze redovno u crkvu ne poznaju Sveto pismo. Ono je smjerokaz kroz život, odgovor na naša pitanja i uteg naših životnih želja.

(Župnikova propovijed za Polnoćku 2020.)

Zasigurno da od Domovinskoga rata nismo slavili Božić u ozračju ovakve neke čudne skučenosti i povučenosti. Mnogi su zapravo u ozračju deprimiranosti koja dolazi od covid straha. U centru našeg božićnog slavlja jest malo dijete koje leži na slami. Ogoljeni Bog. „Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega“! Iz 52,10

Koliko puta smo mogli čuti riječi: „Sve su religije iste, samo se na drugačiji način molimo Bogu“. Doista, sve su iste, osim kršćanstva jer jedino tu Bog dolazi čovjeku u susret, a u svim drugim religijama čovjek pokušava ono nemoguće-dohvatiti Boga.

Ovogodišnju božićnu ispovijed (za sve župljane) imamo zbog nastale covid pandemije u nešto drugačijem rasporedu. Ispovijed je u više termina i to po naseljima naše župe Potoci. Ispovijeda sam župnik po ovom rasporedu:

Zasigurno da od Drugog svjetskoga rata svijet nije proživljavao ovoliku krizu kao uslijed covid pandemije. Svijet je proživljavao parcijalne krize u politici, ekonomiji, zdravstvu, ali ni jedna  nije u ovolikoj mjeri paralizirala cijeli svijet.

Čovjekovu tijelu, duhu i duši konstantno je potrebna njega i hrana. Mi smo materijal koji se cio život obrađuje i dorađuje. Stanke i pauze nema, kako su govorili sveti oci, mi smo poput odapete strijele: ako usporimo, padamo, ne stižemo na cilj.